A+ A A-

Mekdonaldizacija društva

Autor: Emina Šahinović, magistrica Međunarodnih odnosa i diplomatije

George Ritzer koristi pojam „mekdonaldizacija društva“ kako bi objasnio sociološki fenomen vremena u kojem živimo. „Mekdonaldizacija je proces u kome principi funkcionisanja restorana brze hrane osvajaju jedan po jedan sektor američkog društva, kao i ostatak svijeta; u vezi s ovim posljednjim, mekdonaldizacija je oblik kulturnog imperijalizma.“[1] Ubrzan život rezultat je ubrzanog obavljanja posla koje se vrši u znatno kraćem vremenskom periodu nego što je to bio slučaj ranije. Sužavanje prostora i vremena, odnosno njihova relativizacija, dovela je do stanja u kome čovjek ima hroničan nedostatak vremena. Jedini pokretač u ovakvom društvu jeste profit.

Ne postoji država u kojoj nije poznato šta je to McDonalds, lanac restorana brze hrane. Ray Kroc je osnivač McDonaldsa i nalazi se na listi najvažnijih ljudi 20. stoljeća. Uspješno poslovanje može se zahvaliti načelima na kojima funkcioniše, a to su: učinkovitost, predvidljivost, kontrola i isplativost. Kontrola i učinkovitost – potrošačima se nudi jeftina hrana, brzo spremljena. Radnici u restoranu se nalaze pod stalnom kontrolom i iz toga proizlazi njihova brzina, spretnost, pa i osmijeh. Isplativost se mjeri kvantitetom i visinom kvalitete usluge, dok je sam kvalitet proizvoda upitan. Predvidljivost podrazumijeva da se potrošačima da do znanja da će, naprimjer, isti cheesburger dobiti u svakom McDonalds restoranu na svijetu. Potrošač neće dobiti samo istu hranu, već i istu uslugu, kao što kaže jedan od radnika u McDonaldsu, opisujući svoje radno mjesto, njegovu rutinu i sistem pokretne trake: „Na ovom radnom mjestu bi mogao raditi i dobro dresirani majmun.“[2]

Multinacionalna kompanija koja se bavi proizvodnjom brze hrane i koja je postala simbolom transformacije društva – McDonalds, je prvi u nizu brendova koji se mogu povezati sa pomenutom transformacijom. Svi oni predstavljaju novu epohu življenja koja je krenula sa američkog kontinenta i zahvatila cijeli svijet. Ta epoha, u smislu vrijednosti, odgovara simbolima koji je predstavljaju – sakralizacija konzumerizma, otuđenje i dehumanizacija radne snage, postaje važan samo kvantitet, dok kvalitet gubi na značaju.[3] Ako analiziramo prvi oblik društvene organizacije – porodicu, primijetit ćemo veliki stepen otuđenosti i nedostatka komunikacije. Kidanje rodbinskih veza, ugovorno funkcionisanje, usamljenost – rezultati su do kojih se dolazi. Odlaskom u restorane brze hrane nastoji se nadomjestiti porodični ambijent i nadoknaditi vrijeme, obrazlažući to jeftinošću i jednostavnošću. Ritzer[4] objašnjava kako se ubrzani ritam odražava i na religiju, pa tako vjernici žele spasenje bez žrtve, a sakralni objekti se posjećuju samo u slučaju neke velike potrebe kao što su: smrt, vjenčanja i sl. Boravak u tim objektima se skraćuje, a očekuje se velika korist – po uzoru na McDonalds, gdje se svjesno, racionalno i planski stvara privid da „za malo – dobijete puno“. Moglo bi se reći da je stvoreno društvo koje funkcioniše na principu „instant odnosa“ koji su uveliko programirani, striktno određeni i do krajnjih granica dehumanizirani. Prirodne potrebe čovjeka zamijenjene su vještačkim, postavljaju se standardi – kako čovjek mora živjeti da bi se uklopio u novi društveni poredak. Nisu to standardi koji funkcioniraju samo kroz nametanje novih društvenih normi[5] već se nameću i kroz sistem rada, radne snage. Ukoliko ne prihvatite biti dijelom ovakvog poretka, ne samo da ćete biti u nekom vidu ekskomunikacije nego nećete moći osigurati osnovna sredstva neophodna za život.

Pokušavajući da objasni razloge zbog kojih se ovakav način života uopće raširio Ritzer uvodi pojam „globalizacija ničega“. Iako smatra da je globalizacija veoma važan proces čijem ubrzanju svjedočimo, Ritzer ipak smatra da ono što se nudi svim kulturama svijeta prilikom glokalizacije[6] jest Ništa, objašnjavajući ovu tezu Ritzer piše: „Pod pojmom ništa podrazumijevam (uglavnom) prazan oblik, oblik lišen bilo kakvog posebnog sadržaja. Suprotno tome, nešto bi moglo da se definiše kao (uglavnom) pun oblik, to jest oblik bogat posebnim sadržajem. Stoga, moglo bi se reći da je po svijetu lakše izvoziti prazan oblik, nego oblik koji je napunjen sadržajem (tj. nečim).“[7] Smatra da kulturni imperijalizam uspijeva upravo zato što se ne trudi da mijenja postojeće navike ljudi, niti sadrži bilo šta čemu bi se lokalne kulture direktno suprotstavljale, jer ne sadrži ništa. Ničemu se ne možeš protiviti, iako to ništa diktira veći dio društvenog ponašanja. Nalazeći se u ovakvom okruženju, koje zahtijeva homogenizaciju, uniformnizaciju, dehumaniziranje, možemo reći da „su postupno uništena obzorja smisla na temelju kojih je u prošlosti pojedinac mogao lahko naći snažno i uzajamno značenje vlastitog razvoja unutar poznatog prostora kojim je u potpunosti vladao.“

 

Izvor: magazin Ašk, broj 20, Dobra knjiga, Sarajevo, mart 2018, str. 22-23.



[1]G. Ritzer, Mekdonaldizacija društva, http://www.gobookee.org

[2]Isto.

[3]„Konačno, i zaposlenici i potrošači pate od iracionalnosti racionalnosti koja, čini se, neizbježno prati mekdonaldizaciju. Naime, racionalnost, paradoksalno, često vodi do svoje sušte suprotnosti – iracionalnosti. Na primjer, efikasnost restorana brze hrane je zamijenjena neefikasnošću koja se povezuje sa dugim redovima ljudi na kasama ili dugim redovima automobila koji čekaju u drive-through restoranima. Iako postoje mnogi drugi oblici iracionalnosti, najveća iracionalnost je dehumanizacija.“ (G. Ritzer, Mekdonaldizacija društva, http://www.gobookee.org)

[4]G. Ritzer, Mekdonaldizacija društva, http://www.gobookee.org

[5]Ako nemamo novi mobitel, ne nosimo leviske, ne jedemo u McDonaldsu – izolovani smo.

[6]Glokalizacija – uzajamno prožimanje globalnog  i lokalnog koje, u različitim geografskim oblastima, rezultira jedinstvenim ishodima. (Vidjeti u: B. Sarić, Glokalizacija, http://www.effect-dubrovnik.com/index.php?option=com_content&view=article&id=1028:glokalizacija&catid=52:vidjenja&Itemid=109)

[7] G. Ritzer, Mekdonaldizacija društva, http://www.gobookee.org

  • Ocijeni
    (1 Glasaj)
  • Objavljeno u Kultura
  • Čitano 1046 puta

Komentiraj

na vrh