četvrtak, 25 April 2019 12:22

Rana islamska arhitektura u Iraku (I dio)

Autor: Amina E. Nouri


Ugniježden između rijeka Tigrisa i Eufrata, moderni Irak se nalazi na plodnoj zemlji, koja obuhvata drevnu Mezopotamiju. Davno, prije velikih civilizacija Egipta, Grčke i Rima, napredna kultura cvjetala je u mezopotamskoj ravnici. Kocka kaldrme ulice, gradske zgrade i sama arhitektura imaju svoje početke u Mezopotamiji. Neki arheolozi vjeruju da je ovo područje Biblijski vrt Edena.

U kolijevci civilizacije, u mezopotamskoj ravnici, nalaze se arheološka i arhitektonska blaga koja datiraju od početka ljudske historije. Zidine Bagdada pričaju priče o brojnim različitim kulturama i vjerskim tradicijama.

Godine 762. abasidski halifa El-Mensur II premjestio je prijestonicu iz Damaska na zapadnu obalu Tigrisa, u istu dolinu u kojoj su se nalazile neke od najmoćnijih prijestonica Starog svijeta i osnovao Okrugli grad mira (Medinetu es-Selam), poznatiji kao Bagdad.

Dinastija Abasida je imala još jednu prijestonicu – Samaru, koju je 836. godine izgradio halifa El-Mu'tasim, sin halife Haruna Rašida. Nalazi se nekih 150 km sjeverno od Bagdada, na obali rijeke Tigrisa.

Kufa je grad u Iraku, oko 170 km južno od Bagdada i 10 km sjeveroistočno od Nedžefa. Nalazi se na obalama Eufrata. Muslimani su naselili Kufu 17. godine po Hidžri i to neposredno nakon osvajanja Iraka. Ovaj grad je bio glavni grad Ali ibn Ebi Taliba, četvrtog halife.

Uvod

Islamska umjetnost i arhitektura, podrazumijeva umjetnost i arhitekturu područja Bliskog Istoka, Sjeverne Afrike, sjeverne Indije i Španije, koja su pala pod vladavinu muslimana na samom početku 7. vijeka.

Važnost kaligrafske ornamentalnosti i oblik džamije u islamskoj umjetnosti i arhitekturi su povezani sa islamskim vjerovanjem, pa su se razvili u rano doba religije.

Utemeljitelj islama, poslanik Muhammed, s.a.v.a., bio je bogati trgovac iz Meke koji je u četrdesetoj godini života imao misiju prenošenja Objave i počeo javno propovijedati Božiji zakon.

Od 622. godine počinje islamski kalendar, kad Muhammed, s.a.v.a., prelazi iz Meke u grad Jesrib (Medinu). U svojoj skromnoj i jednostavnoj kući okuplja skupinu vjernika koji utemeljuju džamiju.

Bio je to zidom ograđen prostor dimenzija oko 55 kvadratnih metara i visine 3 metra. Na jugu, dakle prema Meki, bio je natkriveni molitveni prostor, gdje je Poslanik, s.a.v.a., razgovarao sa sljedbenicima i objašnjavao temelje islama. Na istoku su bile ženske stambene odaje u koje se ulazilo direktno iz dvorišta džamije. Na sjeveru je bio pokriveni dio za goste. Objekat je bio čedan i skroman kao i sam Poslanik, s.a.v.a. Od ovog objekta i ovog doba već je uspostavljen islamski stav da se ni od čega materijalnog ne pravi svetinja, neprikosnovena stvar ili ličnost, pa čak kad je u pitanju i sam Poslanik, s.a.v.a. Uvijek je duhovno bilo važnije od materijalnog.

Islamska umjetnost se razvila iz nekoliko izvora. U ranu islamsku arhitekturu su prenijeti rimski, ranokršćanski i bizantski stilovi. Utjecaj ukrasne umjetnosti predislamske Perzije pod Sasanidima je bio veoma značajan. Srednjoazijski stilovi su donijeti s turskim i mongolskim prodorima, a kineski utjecaj je imao djelovanje na islamsko slikarstvo, lončarstvo i odijevanje.

Danas sa sigurnošću znamo da su mnogi gotički oblici kršćanske Evrope nastali u islamskoj arhitekturi te prenijeti posredstvom sve češćih provala kršćana.

Irak

Republika Irak, obično poznata kao Irak, je država na Bliskom istoku koja zauzima veći dio sjeverozapadnog kraja planinskog lanca Zagros, istočni dio Sirijske pustinje i sjeverni dio Arapske pustinje. Graniči sa Kuvajtom i Saudijskom Arabijom na jugu, Jordanom na zapadu, Sirijom na sjeverozapadu, Turskom na sjeveru i Iranom na istoku. Ima vrlo uski dio obale u Umm Kasr na obali Perzijskog zaljeva. Dvije glavne rijeke su Tigris i Eufrat, koje čine iračko zemljištem pogodnim za poljoprivredu te stvaraju kontrast pustinjskom krajoliku koji pokriva većinu Bliskog istoka.

Irak ima bogatu historiju koja seže do drevne Mezopotamije. Područje između Eufrata i Tigrisa se identificira kao Plodni polumjesec, kolijevka civilizacije i rodno mjesto pisma. Regija Iraka historijski je bila poznata kao Mezopotamija (grč. između rijeka), dom prve svjetski poznate civilizacije, sumerske kulture, koju je naslijedila akadska, babilonska i asirska kultura, čiji se utjecaj proširio i na susjedne regije već 5000. godine p.n.e. Ove civilizacije su načinile prvo pismo te osnovale neke od prvih znanosti, matematiku i filozofiju. Od 7. vijeka islam se proširio i na područje poznato danas kao Irak, tokom islamskog osvajanja Perzije, pod vođstvom zapovjednika arapskih muslimana Halid ibn el-Velida. Ali ibn Ebi Talib, amidžić poslanika Muhammeda, s.a.v.a., i njegov zet, preselio je svoju prijestonicu u Kufu kada je postao četvrti halifa. Umejadski halifat je upravljao pokrajinom Irak iz Damaska u 7. vijeku. Abasidski halifat je podigao Bagdad u 8. vijeku kao svoj glavni grad i ostao je vodeća metropola arapskog i muslimanskog svijeta pet vjekova, a ujedno je bio i centar za učenje tokom islamskog zlatnog doba.

Bagdad

Godine 762. abasidski halifa El-Mensur je osnovao Grad mira (Medinetu es-Selam), poznatiji kao Bagdad.

U staro doba na tom mjestu ležalo je sasanidsko selo istog imena, koje znači dat od Boga. El-Mensur se zaustavio na tom mjestu nakon što je pretražio velik broj drugih, objašnjavajući svoju odluku riječima: „Mjesto je izvanredno pogodno za vojnički logor. Pored toga, ovdje je Tigris, koji će nas povezati sa zemljama sve do Kine i donijeti k nama sve što daju mora, kao i prehrambene proizvode Mezopotamije, Jermenije i okolnih zemalja. Dalje, tu je i Eufrat koji će nam dovesti sve što daje Sirija, Raka i susjedne zemlje.“ Izgradnja ovoga grada je trajala četiri godine, utrošeno je 4.883.000 dirhema, a bilo je uposleno oko 100.000 arhitekata, zanatlija i radnika koji su bili dovedeni iz Sirije, Mezopotamije i drugih krajeva carstva.

Astrolozi su odredili tačno vrijeme i mjesto postavljanja temelja nove prijestonice, da prema perzijskoj kosmogoniji ovaj grad bude novi centar islama i čitavog univerzuma. Gradilo se prema preciznim cirkularnim planovima. Kao pečat političke i ekonomske moći, halifa je podigao Okrugli grad po uzoru na gradove Bliskog istoka, asirske i sasanidske. Dijametar kruga je tri kilometra. Grad je opasan sa dvostrukim zidovima od opeke, dubokim jarkom i trećim unutarnjim zidom, visokim 20 stopa, koji je ograđivao centralni prostor. Trstike su bile postavljene kao veza između svakog sloja prilikom zidanja. Početna opeka je korištena za tunel-svodove i kupole.

U samom centru nalazio se Ebu Džaferov dvorac zvani Palata zlatnih vrata (Bab ez-Zeheb) ili Zelena kupola (El-kubet el-Hadra). Pored palate stajala je Velika džamija. Kupola dvorane za prijem po kojoj je palata dobila naziv dizala se u visinu od 130 stopa.

Unutrašnji i vanjski odbrambeni zidovi su pojačani sa dvadeset i osam kula u koje se ulazilo kroz četiri kapije, podjednako udaljene i postavljene po osovinama kruga. Bila su to vrata Kufe, vrata Basre, vrata Horosana i vrata Šama. Dalje su vodile četiri ulice do centra grada.

Ulazne kapije su kompleksne, koristio se ulaz na lakat pod devedeset stepeni. Uz svaku kapiju bio je hol za audijenciju koji je mogao poslužiti i kao veliki garnizon. Spoljašnji grad se još nazivao i predgrađe i u njemu su živjeli obični građani. Građeno je ćerpićem, opekom, drvetom, tikovinom i ostalim  materijalima koji su bili poznati u to vrijeme.

Projekat grada je dao sam halifa, a kružna forma ima kosmološko značenje. Historičar Taberi piše da je kontura grada prvo iscrtana pepelom na zemlji radi predstave o izgledu.

Za nekoliko godina grad se razvio u središte obrta i trgovine i postao važan politički centar internacionalnog značaja. Kao da je iznikao na poziv čarobnjačkog štapića, ovaj el-Mensurov grad naslijedio je moć i ugled Ktesifona, Babilona, Ninive, Ura i drugih znamenitih gradova. Prijestonica starog Orijenta, dostigla je ugled i sjaj kojem nema premca u srednjem vijeku, izuzev Carigrada.

Da li je ovaj grad bio podređen jednom čovjeku koji je želio glorifikaciju vlastitog imena, raskoš blještavog dvora i izolaciju od naroda, ili je u islamskom duhu – to je za ličnu procjenu.

Međutim, Bagdad se uskoro razvio izvan ovih planom predviđenih krugova i postao je jedan  od najvećih, najbogatijih i najgušće naseljenih gradova svijeta.

Nažalost, danas se gotovo ništa ne može vidjeti od njegove veličanstvene prošlosti. Razlozi su dvojaki: grad je potpuno razrušen do temelja u velikoj mongolskoj najezdi iz 1258. godine, kada je ubijeno blizu 800.000 stanovnika Bagdada, a također i zato što je u izgradnji korišten trošan i lako porozan materijal – opeka, i to velikim dijelom nepečena opeka.

Čuvenu Talismanovu kapiju sa utvrđenjem podignutu 1095. godine srušili su Turci 1917. godine, ali srednja kapija (El-Bab el-Vestani) i dalje stoji.

Univerzitet Mustansirijja nalazi se na lijevoj strani Tigrisa, u blizini mosta šehida. Izgradio ga je Mustensir Billah. Gradnja je završena 1233. godine, a koštala je oko 700.000 zlatnih dinara. Ovo je jedan od najstarijih univerziteta u svijetu. U njemu se izučavalo islamsko pravo i islamske znanosti, filozofija, medicina, farmacija, matematika i sve tada poznate znanosti. Mustansirijja je izgrađena na 4.836 kvadratnih metara. U sebi je sadržavala i džamiju, sobe za boravak studenata i gostiju, veliku kitabhanu sa preko 80.000 različitih naslova, bolnicu, apoteku, prodavnice, kupaonice i baštu. Uz Mustansiriju su izgrađene i dvije zgrade: Dar el-Kur'an (fakultet Kur'ana) i Dar el-Hadis (fakultet Hadisa).

Literatura:

Hiti, F. (1973), Istorija Arapa od najstarijih vremena do danas, Sarajevo, IP „Veselin Masleša“

Zukić, K. (2001), Islamska arhitektura, knjiga I, Sarajevo, Bošnjački institut

 

Ocijeni
(1 Glasaj)
Čitano 333 puta

Magazin Ašk